|
Služila
sam kot mesara tri ljeta, pojila sam kobasicu i jetra.
Čaboga,
čaboga, ča li ne Boga, ne toga, ne toga, toga drugoga.
Po
tri ljeti nis’ već htila služiti, dostala sam s paličicom po
riti.
Širom
polji stoji hruška šepurata, pod njom sidi mila moja sva vlasata.
Širom
polji stoji hruška zelena, pod njom curi bistra voda ledena.
Mi
ćemo si na vodi led presići ter ćemo se bistre vode napiti.
|